Iako je poznato da su neke vrste drveta „kaloričnije“ nego druge, zapravo je prava istina da energetska vrijednost drva najviše ovisi o količini, odnosno udjelu vode, a manje i o vrsti drveta.

Naravno, veliki utjecaj imaju smola i lignit, te drvo sa više navedenog u sebi ima i veću ogrijevnu moć, što znači da četinjače imaju višu ogrijevnu vrijednost po kilogramu od bjelogorice.

Kako bjelogorično drvo ima veću gustoću, njegova ogrijevna vrijednost po prostornom metru je veća, te tako 1 prostorni metar bukve ima za oko 40% veću ogrijevnu vrijednost od prostornog metra smreke.

Razlog ovome leži u tome što četinjače sadrže više zraka u svojim stanicama, što ne doprinosi težini ali povećava obujam. Također, loženje sa crnogoričnim drvetom može biti prilično nezahvalno, jer smola stvara gusti dim, pa ložište i dimnjak treba češće čistiti.

Drvo koje se koristi za ogrijev u kućama ne bi smjelo imati udio vode veći od 25%. Svako drvo sa većim postotkom vlage dovodi do pada temperature ispod optimalne, što uzrokuje povećanu količinu dima te je moguće i oštećenje samog dimnjaka.

Također, korištenjem prevlažnog drveta opada i njegova ogrijevna vrijednost, a samim time i proizvedena toplina, budući se dio energije sadržane u drvetu troši na isparavanje vode.

34